Gračani - Zagreb
Gračani su zagrebačko gradsko naselje u sjevernom dijelu grada. Nalaze se u gradskoj četvrti Podsljeme. Tradicionalno je taj prostor dio regije Prigorje. Gračani su smješteni na južnim obroncima Medvednice, točno ispod najvišeg vrha Sljemena do kojeg iz Gračana vodi cesta i (bivša) žičara. Gračani su u "rezidencijalnom" dijelu Zagreba, te u novije vrijeme dolazi mnogo doseljenika i grade se nove zgrade koje narušavaju tradicionalni izgled Gračana. Gračani su izvorno nastali kao naselje kmetova koji pripadaju slobodnom gradu Gradecu. Smatra se da i ime gračani dolazi od imena Gradeca. Prvi put se spominju 1334. godine u popisu sela koja moraju plaćati desetinu Kaptolu. 1374. se spominje cesta koja vodi iz Gračana do crkve u Remetama. Gračani su uz Dediće bili najveće selo koje je pripadalo Gradecu, ali su se oko posjeda Gračana sporili Gradec, Kaptol, remetski pavlini i gospodari Medvedgrada. Gospodari Medvedgrada su često pljačkali Gračane. Postoje dokumenti da su u 16. st. kmetovi iz Gračana pripadali Medvedgradu, a ne Gradecu. 1590. je potres razorio Medvedgrad, te je nakon toga postignut sporazum kojim je dio gračanskih kmetova vraćen Gradecu. Kmetovi u Gračanima su uzgajali voće, povrće i stoku za stanovnike grada, ali i obavljali različite poslove u gradu (posebno vezane za šumu i obradu drva). Posebno su značajni bili vinogradi na obroncima Medvednice. Krajem 16. st. su Turci razorili Remete. Smatra se da su namjeravali osvojiti Medvedgrad i okružiti Zagreb. Zbog turske opasnosti su pobjegli mnogi stanovnici Gračana. Početkom 17. st. su u napuštene kuće naseljene izbjeglice iz Bihaća koji je pao pod Turke. 1848. se ukida kmetstvo i dotadašnji kmetovi postaju slobodni seljaci i vlasnici svojih kuća i posjeda. 1850. se ujedinjuju Gradec i Kaptol i stvara grad Zagreb koji se napretkom industrije u drugoj polovici 19. st. naglo širi. Stanovnici Gračana jačaju veze s gradom koji ima sve više potreba koje ispunjavaju seljaci iz okolice (prodaja voća i povrća, obrtnički radovi, posebno su značajne pralje koje peru gradsku robu na potocima). Postojali su i mlinovi na potocima. Takvi poslovi su osigurali egzistenciju stanovnicima Gračana. Dom HSPD Podgorac Početkom 20. st. se u Gračanima osniva škola (1904.) i Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Podgorac (1907. godine). Gračani su bili značajno uporište djelovanja Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića. 1927. je zbog političkih razloga sjedište seoske općine preseljeno u Remete i Gračani su izgubili status općine. Godine 1945. VI. lička partizanska divizija "Nikola Tesla"., izvršila je strahovite zločine u Gračanima, pobivši prema sačuvanim dokumentima preko 800 hrvatskih vojnika, civila i domaćih Gračanaca. Danas se njima u spomen svake godine održava komemoracija pod nazivom "Dani sjećanja na komunističke zločine u Gračanima". Grad Zagreb se u 20. stoljeću vrlo brzo širio, te su gradska naselja došla do samih Gračana koja su tako spojena sa samim gradom. Posljedica toga je da su 1950. Gračani izgubili status samostalne općine i pripojeni gradu Zagrebu, te su postali dio gradske općine Medveščak. Iste godine je sagrađena tramvajska pruga Mihaljevac-Dolje kojom su Gračani direkno povezani sa Zagrebom, a stanovnici grada su dobili tramvajsku vezu s Medvednicom. Počinje se graditi tunel kojim se planiralo povezati grad sa Zagorjem ispod Medvednice, ali je sve ostalo na kratkom tunelu ispod jednog brda. U 2. polovici 20. st. se Gračani sve više integriraju sa Zagrebom i lagano uklapaju u tkivo grada. Gračanci napuštaju tradicionalnu poljoprivredu kojom su se dotad bavili i sve više počinju raditi u gradu. Propadaju i stari mlinovi, od kojih su neki sačuvani. Zanimljivost je da je stari mlin na potoku Bliznecu pretvoren u župnu crkvu sv. Petra i Pavla Bešići, a mlinski kamen se i danas nalazi ispod oltara crkve. Na području Gračana postoje dvije župe. Župa sv. Mihalja Gračani je osnovana 1983. godine, a istočni dijelovi Gračana su 2001. postali dio novoosnovane župe sv. Petra i Pavla u ulici Bešići. Prije su Gračani bili podijeljeni između župa sv. Franje Ksaverskog i Majke Božje Remetske.
