Ražanac

Današnji je Ražanac smješten oko 20 km sjeveroistočno od Zadra uz obalu Velebitskog kanala (g.š. 44° 16' 57'' N i g.d. 15° 21' 08'' E), dok je stari Ražanac bio smješten na položaju oko crkve sv. Andrije (Jadrije) između današnjih ražanačkih zaselaka Rudića i Garića. U davna vremena naselja su bila smještena uz rubove obradivog i vodom bogatog zemljišta, jer su poljodjelstvo i stočarstvo, uz lov, bili osnovni načini preživljavanja. Tako se po kosi od današnjih Jovića do Rtine u starohrvatsko vrijeme, a i mnogo ranije, u vrijeme Ilira i pretpovijesno vrijeme, smjestilo mnoštvo naselja (to isto vrijedi i za kosu od Radovina do rta Ljubljana iznad Ljupča). Evo imena tih naselja onako kako se spominju u raznim spisima i dokumentima: Ražanac (oko crkve sv. Andrije), Stanića ili Stakića Selo, Brusi, Oštri Rat (današnja Rtina), Čakavci ili Kiakavci (današnji Jovići), Zlokajci ili Zlokrajci (negdje na položaju današnjih Rudića), Polačina i Pustojanci (u blizini današnjih Jovića), Krbavac Lug (blizu današnjeg Radovina) i Mundići (između današnjih Jovića i Radovina). Leopold Riko Finka u svojim spisima navodi da se ovaj položaj naselja smještenih po kosi od Jovića do Rtine zvao jednim imenom RAŽANAC. On to obrazlaže dužinom ove kose od oko 15 km koja ima oblik kao ražanj. Vinjerački pjesnik Vladislav Vežić u svojoj pjesmi "Ražanac i junakinja Nidićka" kaže: "Na obali pri sinjemu moru, ne daleko od Vinjerca b'jelog, leži mjesto pitomo i davno, koje Ražov njekada sagradi…" U pjesmama V. Vežića o ovome kraju starac Ražov se više puta spominje. On je imao kulu, kako pjesnik kaže, negdje na području današnjeg Radovina i bio je jedan od najuglednijih ljudi cijelog ovog kraja u vrijeme Turskih osvajanja. Dakle, po pjesniku V. Vežiću utemeljitelj današnjeg mjesta Ražanac, bar što se imena tiče, je starac Ražov. Po nekim navodima ovdašnjeg stanovništva Ražanac nosi ime po ribi raži. Međutim, to ne bi trebalo odgovarati istini zbog toga jer znamo da se Ražanac izgradio uz more tek 1507.g. zbog lakše obrane od Turaka. Dakle, stari Ražančami, koji su živjeli po kosi od Jovića do Rtine, nisu se bavili ribarstvom već poljodjelstvom i stočarstvom, što je i razumljivo za ta vremena velikih selidbi stanovništva. Koliko nam je danas poznato ime mjesta Ražanac prvi put se spominje 1332.g. u popisu dobara zadarskog plemića Vučine Martinušića. Što se tiče govora današnjih Ražančana on je štokavski i bunjevačkog je porijekla, kao i sami današnji Ražančani. Oni često "gutaju" samoglasnike pa tako kažu za Smoljanicu Smoljanca, Volujicu Volujca, Ivančovicu Vančovca, Dragunicu Dragunca, itd. Muškarac u Ražancu je Ražančanac ili Ražančan, rjeđe Ražančanin, a žene su Ražančanke, rjeđe Ražanke.