Otok Mljet

Otok Mljet je osmi po veličini hrvatski otok, smješten nedaleko od poluotoka Pelješca, Dubrovnika i otoka Korčule. Odlikuje se sredozemnim podnebljem, suhim ljetima i blagim zimama s približno čak 2500 sunčanih sati na godinu, što ga čini jednim od najsunčanijih jadranskih otoka. Prekrasna priroda, kristalno čisto more, jezera, otočići, bogato kulturno nasljeđe čine otok Mljet uistinu rajem na zemlji. O njegovim ljepotama mnogi su pisali i pjevali, a onaj koji jednom na Mljet dođe, uvijek mu se vraća. DESTINACIJE Babine kuće Babine Kuće, naselje je posebnog ugođaja na samoj obali Velikog jezera. Osnovano je sredinom XX. stoljeća. Prva se tu naselila obitelj Nikole Vojvode. Zbog jedinstvenog pogleda na otočić sv. Marije i Veliko jezero, te gostoljubljivih domaćina izuzetnog kulinarskog umijeća brojni inozemni i domaći gosti uvijek se ponovno vraćaju da svoj odmor provedu “na samom izvoru ljepote otoka Mljeta”. Nasuprot Babinih Kuća nalazi se zaseok Njivice. Tu je prije Drugog svjetskog rata (1936. godine) bio hotel “Jezero”. U nedaleku PRISTANIŠTU su pošta, trgovina i Uprava Nacionalnog parka “Mljet”. Babino polje Babino Polje (398 stanovnika) jedno je od najstarijih naselja na otoku. Selo se nalazi podno brda Velikog i Malog grada i čine ga tri zaseoka: Zadublje, Srčenovići i Zabriježe. Dugo je oko 4 kilometra. Ispod sela je prostrano i plodno Babino polje, po kojemu je selo i dobilo ime. To je središnje i još uvijek najviše otočno mjesto u kojemu je za vrijeme Dubrovačke Republike stanovao mljetski knez i zasjedala otočna univerzija. Tijekom XI. stoljeća Babinopoljci grade prvu crkvu koju su posvetili svetom Pankraciju, prvom zaštitniku otoka. Crkvica je s Babinim Poljem došla u posjed lokrumskih benediktinaca 1039. godine. U selu je ustanovljena rimokatolička župa već tijekom XI. stoljeća. Time je Babino Polje postalo upravno i crkveno središte cijelog otoka. U selu su crkve: sv. Andrije, sv. Mihovila, sv. Ivana, sv. Spasa, sv. Đurđa, sv. Vlaha, Gospe od Milosrđa (Gospa od Brijega), sv. Pavla, sv. Josipa i neke kapelice. U staro doba u selu je bio i benediktinski samostan. Crkva sv. Vlaha sagrađena je početkom XV. stoljeća, a Knežev dvor (Palac) sredinom XVI. stoljeća. U selu je sjedište općine Mljet, a tu je i osmogodišnja škola, osnovana još 1867. godine, pošta, zdravstvena stanica s ambulantom, Župni ured sv. Vlaha, Kulturno – umjetničko društvo “Natko Nodilo”, Dom kulture “Zabriježe”, itd. Naselje ima nekoliko prodavaonica i kavanu. Rimokatolička župa Babino Polje obuhvaća sela: Babino Polje, Ropa, Blato i Sobra. Blato Nalazi se u središnjem dijelu otoka uz prostrano polje i blatinu po kojoj i dobiva ime. Blatsko polje je pogodno za uzgoj vinograda pa je selo oduvijek poznato po vinogradarstvu i dobrom vinu. U selu je Crkva sv. Petra i Pavla iz 14.st. U Blatu se slavi sv. Petar i Pavao 29.06. svake godine svetom misom u istoimenoj crkvi. Goveđari Goveđari (179 stanovnika), selo je nastalo potkraj XVIII. stoljeća. O tome postoji dokument. Dana 8. IV. 1793. godine redovnici mljetskog samostana sv. Marije, Benedikt Gleđ, Bernard Sivrić, Placid Guska i Luiđi Garmoljez, uz pristanak samostanskih zastupnika, prokuratora, Nikole Nikolova Pucića i Đona Antunova Restića sklopili su ugovor s Vickom Bastom iz Babina Polja i braćom Nikolom i Petrom Milićem o njihovu naseljavanju ponad polja pomjetne, čime su postali prvi stanovnici sela Goveđari. Naselje je uskoro povećano novim doseljenicima iz Babina Polja: Hajdićima, Stražićićima, Matanima i Sršenima. Korita Korita nastaju u 15.st. nakon seobe iz Žare i nakon pustošenja Okuklja. Ime je dobilo po prirodnim kamenim udubljenjima u kojih se punila voda. Zbog geografskog položaja iz Korita se nadzirao akvatorij Mljetskog kanala ali i pučine. U sredini sela nalazi se kula koja je služila za obranu od čestih napada gusara. Tijekom 17. i 18. st cvate ribarstvo pa se stanovnici Korita bogate ulovom i prodajom usoljene ribe, osobito srdela. Za to se vrijeme doseljavaju plemićke obitelji iz Dubrovnika, Stona i drugih krajeva, pa Korita poprimaju osobine urbanog središta. Naglim nestankom srdele krajem 18.st. Korita počinju siromašiti, odseljavaju se mnoge obitelji, a mnogi umiru naglim pojavom kuge u istom st. U Koritima su crkve sv.Vida (ujedno i seosko groblje) iz 16. st., Gospa od Brijega iz 14. st. ( uz nju se nalazi staro seosko groblje; smatra se da je tu u 14.i 15om st. bilo veće naselje koje se u pisanim dokumentima spominje pod imenom Seoce!) te crkvica sv. Ilije iz 16. st, zaštitnika mjesta. Blagdan sv. Ilije slavi se 20.07. svetom misom u istoimenoj crkvi. Kozarica Kozarica, blatska luka (32 stanovnika), ribarsko je i turističko naselje. Stotinjak metara istočno od luke je slatina koju je vrijedni poljoprivrednik Marin Radulj meliorirao i pretvorio u plodni voćnjak i povrtnjak. Mogućnost privatnog smještaja u vili M. Radulja i drugih stanovnika tog naselja. Naselje osnivaju Blaćani 1926. godine. Marinovići Maranovići (60 stanovnika). Staro naselje poznato po prostranim maslinicima. Župna crkva sv. Antuna sagrađena je na mjestu stare gotičke crkve sv. Antuna koja se spominje uz bratovštinu u Maranovićima početkom XVII. stoljeća. Današnja crkva sv. Antuna nastala je tijekom prve polovice XIX. stoljeća. U njoj se čuva lijepi kalež (117x115 mm) od pozlaćena srebra. Kalež ima izrazito gotičke oblike i datira se u drugu polovicu XV. stoljeća. Vjerojatno potječe iz stare crkve Marije od Brda koja se nalazi iznad sela, i smatra se građevinom iz XIV. – XV. stoljeća, jer je na njoj vidljiv prijelazni romaničko – gotički stil. Oltar je bio posvećen 1494. godine. Zapuštena je tijekom XVIII. Stoljeća. Rimokatolička župa u Maranovićima ustanovljena je 1769. godine. Okuklje Okuklje je najstarije otočko mjesto na obali. Nastaje u 15.st. Spada u najzaštićenije Mljetske uvale pa je omiljeno sidrište nautičara. U prošlosti, bilo je to mjesto ribara i pomoraca. Tijekom 17. st. gusari i hajduci nekoliko su puta opljačkali i popalili Okuklje, a 1693. god. pri upadu u selu sve su popljačkali i spalili. Narod bježi u Korita i Maranoviće. Selo je opustjelo. Na brijegu iznad luke nalazi se crkva sv. Nikole, zaštitnika pomoraca i ribara. Sagrađena je početkom 16.st. Pri upadu hajduka i gusara 1693. god. i ta je crkva opljačkana i većim dijelom spaljena. Obnovljena je 1990. god. Biskup dubrovački Želimir Puljić izvršio je posvetu oltara. Tako je nakon punih 297 godina počelo ponovno održavanje obreda, a najvažniji je onaj koji se održava ljeti, svake zadnje subote u srpnju mjesecu. Polače Naselje Polače (123 stanovnika) smjestilo se uz antičku polaču po kojoj je i dobilo ime. Polače su najveća i najsigurnija mljetska luka okružena otočićima: Tajnikom, Moračnikom, Ovratom i Kobravom. Luka ima bogatu i dugu povijest. Zbog njezinih odličnih maritimnih svojstava i ostataka antičkog graditeljstva, posjećuju je brojne jahte, jedrenjaci i druga plovila. U mjestu ima nekoliko vila za privatni smještaj, kao i kafića i restorana, npr. “Stella maris”, “Ogigija” i drugi. Tu je i pekara i trgovina prehrambenim proizvodima. U novijoj povijesti (oko 1830. godine) luku naseljavaju obitelji – Đura Dabelića i Stjepana Nodila. Pomena Pomena je naselje novijeg datuma, nastalo iz ribarske baze stanovnika sela Goveđari. Jedini hotel na otoku Mljetu smješten je upravo u ovom mjestu na temeljima ribarske zadruge a izgrađen je 1978 .Opremljen je za smještaj oko 320 posjetitelja. Ima svoj aperitiv bar, tavernu, pizzeriju, plažni bar, restoran i suvenirnicu. U Pomeni je moguće tražiti i smještaj u privatnim kućama. Ovdje se nalazi još nekoliko restorana, suvenirnica, renta-a-car, rent-a-bike, samoposluga i kiosk Nacionalnog Parka Pomena je smještena u blizini Velikog i Malog jezera, prirodnih fenomena ovog otoka. Prožura Nastaje u srednjem vijeku. Za vrijeme Dubrovačke Republike bilo je to mjesto za odmor dubrovačkih plemića. U Prožuri je rođen Pavao Gracić, biskup Stona od 1635. do 1652. god. Nad selom dominira četverouglasta kula koja svjedoči o napadu gusara u 17.st. U Prožuri su tri crkve: crkva sv. Trojice koja nosi obilježja dubrovačkih gotičkih kapela i koju su vjerojatno sagradili lokrumski benediktinci kad su 1477 god došli do posjeda u Prožuri. U njoj se nalazi romaničko brončano raspelo, te raspelo rustičnogotičkog stila iz 15.st. na kojem je sv. Vlaho (zaštitnik Dubrovnika), sv. Martin (zaštitnik siromaha) i sv. Nikola (zaštitnik pomoraca i ribara). Uz Crkvu svete Trojice lokrumski benediktinci sve do kraja 18.st. živjeli su i radili u samostanu od kojeg su danas vidljivi ostaci i dobro sačuvan grb na vanjskom zidu. Crkva sv. Martina, zaštitnika sela, s malim trijemom iz 14.st., nalazi se iznad Prožure a ispred seoskog groblja. Sv. Mratin slavi se 11.11. svetom misom u crkvici. Crkvica sv.Roka iz nešto je mlađeg doba. U Prožuri se slavi dan sv. Roka 16.08. svake godine, procesijom koja ide iz sv. Trojstva do sv. Roka. Križ iz sv. Trojstva pronosi se selom do crkvice sv. Roka te se salvi sveta misa posvećena svetom Roku ( u Prožuri se smatra da je spasio selo od kuge!). Po završetku mise procesija se vraća sa križem u crkvu sv. Trojstva, ode istim putem već puteljkom iznad polja a okolo sela. Ropa Ropa (19 stanovnika). Selo se nalazi u blizini plodnog Dugog polja i uvale Rope. Stanovnici se bave vinogradarstvom i stočarstvom. Tu je lijepi autokamp pod krošnjama starih maslina. Selo je osnovano prije nešto više od 200 godina naseljavanjem nekoliko obitelji iz Babina Polja. U Ropi se nalazi crkva sv. Antuna iz 1925. Zanimljivo je da je uvala Ropa prirodno stanište Sredozemne medvjednice (Monachus Monachus), jedno od rijetkih preostalih na čitavom Sredozemlju! Saplunara Saplunra (32 stanovnika). Divan krajolik Saplunare, Blaca i Pinjevca proglašen je Rezervatom prirodnih rijetkosti. Pinije koje ovdje samoniklo rastu među najljepšima su svoje vrste, a sitni pijesak uvala Saplunare i Blaca s grebenima podsjeća na one predjele planeta Zemlje koji se s pravom ubrajaju u bisere i dragulje ovoga svijeta. Tu treba doći, uživati i odmarati se od buke, vreve i otrovnih plinova europskih gradova. Saplunara, ime joj potječe od latinske riječi sabulum, što znači pijesak. Možda joj je ime dao sv. Pavao apostol koji se nakon brodoloma 61. godine prije Krista iskrcao na tom dijelu Mljeta i tu proboravio, propovijedajući evanđelje, puna tri mjeseca. Zaljev Saplunare upravljen je prema otvorenom moru jugozapada. Dugačak je oko 1 km, a u središnjem, najužem dijelu širok je 350 metara. Pješčane plaže Saplunare dijele se na Veliku i Malu Saplunaru. Saplunaru su kao naselje osnovali stanovnici Korita nakon Drugog svjetskog rata. Tu danas ima dvadesetak lijepih kuća u kojima ljetuju brojni turisti. Najveća je Villa Bašica sa 20 soba, restoranom i drugim turističko – rekreacijskim sadržajima. Saplunara je otočnom cestom povezana preko Korita i Maranovića s Babinim Poljem i Pomenom. Sobra Sobra (68 stanovnika). Stara ribarska luka Babinopoljaca. Oni su je počeli naseljavati između dva svjetska rata. To je pomorsko – prometno središte cijelog otoka. U Sobru svakodnevno stiže brod – trajekt iz Dubrovnika, te dva do tri puta tjedno brodovi brze pruge iz Rijeke i Splita prema Dubrovniku. Odavde autobusi putnike i turiste voze po svim otočnim naseljima, kao i u hotel “Odisej” u Pomenu. U Sobri je Lučka ispostava, trgovina i nekoliko restorana i pizzeria, a ima i privatnih pansiona u novoizgrađenim vilama. Naselje ima svoj vodovod koji se opskrbljuje vodom iz izvora u susjednoj Blatini. Soline Soline, zaselak na spoju otvorenog mora i ulazu u istoimeni kanal kroz koji se ulazi pored nekadašnjeg mlina i mosta iz 17.st. (izgradili Benediktinci!) – 1958 srušen zbog prolaza većih brodova u Veliko jezero. Soline je osnovala obitelj Sršen 1825. godine. U sedam obiteljskih kuća živi 30 stanovnika koji daju kvalitetni smještaj sa prehranom te restoran «Pikala». Po predaji selo je dobilo ime po proizvodnji soli od strane benediktinaca jer je ulaz u kanal izrazito plitak a padine blagog pada te pogodne za hlapljenje mora.