Ličko-senjska županija

Hrvatska / Ličko-Senjska

Ličko-Senjska županija nalazi se između Primorsko - goranske županije na sjeverozapadu, Karlovačke županije na sjeveru, Zadarske županije na jugu i jugoistoku te Bosne i Hercegovine na istoku. Kroz nju prolazi Jadranska magistrala i autocesta Zagreb-Split (čvorišta Brinje, Žuta Lokva, Otočac, Perušić, Gospić, Gornja Ploča, Sveti Rok). Rijetko gdje je čovjek istovremeno tako vezan uz planinu i more, a oni toliko duboko utisnuti u njega, kao što je to u Ličko-senjskoj županiji. Vrlo osebujna županija, čije osnovne karakteristike proizlaze iz prirodne energije koja cirkulira između planinskog, gorskog i mediteranskog ekosustava. Županija u čijem su sastavu najljepša i najveća hrvatska planina - Velebit, Pag - jedan od najrazvedenijih otoka u čijem je okruženju kristalno čisto more, nacionalni parkovi: Sjeverni Velebit, Paklenica i Plitvička jezera - jedan od najljepših nacionalnih parkova Europe, Kršna Lika sa svojim bogatstvom speleoloških objekata, posebno ističe špiljski park Grabovača sa Samogradskom špiljom kraj Perušića. Na širem području Gospića nalaze se dvije park-šume - Jasikovac i Vujnovića brdo, te Muzej Like s najcjelovitijom zbirkom izložaka dinarske tradicijske kulture u Hrvatskoj. U slikovitom podvelebitskom selu Smiljan, oko 7 km od grada, smještena je rodna kuća Nikole Tesle, a na samo 4 kilometra udaljenosti od nje nalazi se selo Veliki Žitnik, u kojem je rođen Otac domovine dr. Ante Starčevi, slikovita Kosinjska udolina s lokalitetom kultne srednjovjekovne tiskare. Lika oduševljava i Velebitskim masivom, svojim kraškim poljem, dolinom rijeke, vrtačama i spiljama. Prirodni fenomen bez premca je rijeka Gacka, uz koju se prirodno nižu i druge zanimljivosti i rijetkosti biljnog i životinjskog svijeta. Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476.g., otok Pag su naselili Slaveni čije je glavno naselje bila Keša (Novalja). Pag ima najdulju obalu među jadranskim otocima. Žal Zrča u sjeverozapadnom dijelu Paškog zaljeva jedna je od najljepših plaža na Jadranu. Arheološki nalazi dokazuju naseljenost priobalja u podnožju velebitskih prijevoja već od prapovijesnog doba.