Funtana
Funtana je ribarsko, poljoprivredno i turističko mjesto na zapadnoj obali Istre, smješteno na prostoru između turističkoga Vrsara i Poreča, čije se priobalje proteže od Zelene Lagune na zapadu do Valkanele na jugu. Riječ je o najrazvedenijoj obali istarskog poluotoka s brojnim uvalama i otočićima. Broji nešto više od tisuću žitelja. Okolica Funtane je blago brežuljkast kraj prošaran vinogradima, maslinicima, oranicama i livadama, te borovim i hrastovim šumarcima koji često dopiru do samoga mora. Žitelji Funtane i okolice intenzivnije su se okrenuli turizmu šezdesetih godina 20. stoljeća, od kada je na atraktivnom priobalju od Zelene Lagune do Valkanele izgrađeno niz kampova i hotela, te značajni ugostiteljsko-turistički kapaciteti u privatnom smještaju. Izgrađena je i sva ostala nužna infrastruktura i ponuda za desetke tisuća gostiju koji borave na funtanskom priobalju tijekom ljetnih mjeseci. Funtana je zadržala tipičan izgled primorskog sela. Starosjedioci su se prije okretanja turizmu isključivo bavili ribarstvom i poljodjelstvom, jer je more koje oplakuje obale Funtane bogato ribom, a zemlja izuzetno plodna. O tome svjedoče i ostaci arhitrava iz antičke vile u Val Canelli, obližnjoj uvali Valkanela, koji su ukradeni girlandama: vijencima od lišća i plodova što vise na rogovima volovskih lubanja. A to pak zorno svjedoči o obilju. Naselje Funtana razvilo se na uzvišenju uz kaštel i župnu crkvu, koje je podigao Bernardo Borisi, gospodar Funtane, početkom 17. stoljeća. Raniji podaci o ovome mjestu uglavnom se odnose na luku i obližnje izvore žive vode, po kojima je mjesto dobilo ime. U davna se vremena Funtana zvala Fontana Georgiana, što se vidi u investiturama biskupa Pacea da Vedano iz Trsta (1331.) koji je Funtanu dao u zakup plemiću Andrei Dandolu Venetu. Spominje se i kao Val de Fontane – Uvala Funtana, pa Fontane di Pace - Izvor mira i Portus Fontane – Luka Funtana. Od granice vrsarske grofovije, Val Fomazina do Val Sepera, prema Poreču protezala se funtanska grofovija - Contea di Fontane, odnosno nakon 1781. godine funtanski kotar, Disretto di Fontane. U Funtani se za boravka P. Petronija krajem 17. st. posebice isticao funtanski kaštel, koji se, prema njemu, smjestio četiri milje od Poreča i jednu milju od Vrsara. Petronije je Funtanjanima ostavio lijepu uspomenu: crtež Funtane iz 1681.g. S dva lijepa izvora slatke vode u blizini mora služili su se žitelji kaštela i ostalih udaljenijih mjesta za vrijeme Ijetnih suša. Voda se prevozila u bačvama, kaštelanama. Funtanski su izvori za vrijeme plime, kada puše jugo, bili zaplavljeni slanom vodom, međutim, čim bi prosla plima, voda je opet bila slatka i veoma dobra. Mnoge su staze i puteljci iz bliže i daljnje okolice Funtane vodili do tih izvora, jer ovaj dio Istre ne obiluje vodom - izvorom života. Kada danas suvremeni putnik navrati u Funtanu susrest će se sa sloganom: Funtana - na izvorima prijateijstva, koji podsjeća na darove prirode i humanističko opredjeljenje domaćina. Povjesničari su zabilježili da je u ovome kraju u 15. i 16. st. zbog malarije pomrlo puno žitelja. Da bi se oranice mogle obrađivati feudalni su gospodari naseljavali ovo područje izbjeglicama iz područja koja su zauzeli Turci. Funtanom su vladali grofovi Borisi iz Kopra, gdje su pristigli iz Bara, tadašnje Duklje. U drugoj polovici 16. st. mletačka vlast dozvoljava Borisiju da se tu nastani. Godine 1595. Senat mu svečano potvrđuje pravo na Funtanu, a 1648. toj obitelji dodjeljuje titulu nasljednih grofova. To će im potvrditi i car Franjo I početkom 19. st. Borisi su tako nasljedni gospodari Funtane do ukinuća feudalizma u Istri u drugoj polovici 19. st. Plemić Bemardo iz znamenite dukljanske i barske obiteiji Borisi dao je sagraditi kaštel i crkvu oko kojih se dograđuju obiteljske nastambe, tipično istarske kamene kuće. U njima obitavaju poljodjelci i ribari, koji se čak, mada neznatno, okreću pomorstvu i brodogradnji. Funtana je danas mjesto, ili, zašto ne, selo koje nije stisnuto samo uz kaštel i crkvu. Obiteljske kuće podignute su i s jedne i s druge strane prometnice Poreč - Vrsar, a gotovo da i nema obitelji koja pod svoj krov tijekom ljeta ne primi goste. I jos nešto: u Istri skoro i nema primjera, kao što je to u Funtani, da je na tako malom prostoru toliko mnogo ugostiteljskih objekata - restorana, gostionica, konoba, caffe barova i sl. Funtana je proglašena najturističkijim mjestom na Jadranu i nalazi se uz cestu Poreč - Vrsar duž koje su podignute brojne obiteljske kuće i gotovo da nema jedne koja u ljetnoj sezoni ne primi gosta. Isključivo turističku sudbinu ovog malog primorskog mjesta odaju i brojni ugostiteljski objekti koncentrirani na malom prostoru, što ovom mjestu daje dodatnu draž i jedinstvenost tijekom ljetnih mjeseci. Duž obale nalaze se i lijepo uređeni kampovi, uklopljeni u okoliš, kao i nekolicina hotela. Funtana se može pohvaliti da u danu može smjestiti čak dvadesetak tisuća gostiju.
